Dragi Edine,
sutra je dan koji smo svi odgađali u mislima. Znali smo da će doći, ali se nikada nismo spremili za njega. Sutra skidaš dres koji si nosio skoro dvadeset godina, a mi ostajemo sa knedlom u grlu i srcem punim zahvalnosti.
Nisi ti samo igrao za Bosnu i Hercegovinu. Ti si je nosio. Na leđima, u nogama,u svakom skoku i svakom sprintu. Glavom na kopačku si išao i borio se za svaku loptu kao da je posljednja, kao da od nje zavisi cijela naša domovina. Nisi se štedio, nisi se žalio, nisi tražio izgovore. Padao si, ustajao i opet trčao, jer si znao da iza tebe stoje milioni ljudi koji vjeruju u tebe.
Mi smo bili tu na svakoj utakmici, u svakom kafiću, na svakoj tribini i ispred svakog ekrana, i svaki put smo disali s tobom. Kad si zabijao, slavila je čitava zemlja, i u Sarajevu, i u Tuzli, i u Mostaru, i u dijaspori daleko od kuće. Tvoji golovi su nas spajali onako kako to rijetko šta uspije. Zbog tebe su se nepoznati ljudi grlili na ulici, zbog tebe su očevi djeci pokazivali šta znači voljeti svoju zemlju.
Pamtit ćemo Brazil, pamtit ćemo suze i ponos. Pamtit ćemo sve one večeri kad smo zadržavali dah čekajući tvoj udarac. Ali najviše ćemo pamtiti čovjeka, skromnog i dostojanstvenog, koji je uvijek ostao naš. Uspjeh te nikada nije promijenio. Ostao si dječak iz Sarajeva koji je sanjao da obuče dres sa ljiljanima, a onda taj san pretvorio u legendu.
Hvala ti na svakom golu, na svakoj asistenciji, svakom izgubljenom dahu i svakoj kapi znoja. Hvala ti što si nas učio da se ne predajemo i da se grb nenosi samo na grudima, nego i u duši. Hvala ti što si bio kapiten kad je bilo najteže, a najskromniji kad je bilo najljepše.
Dres skidaš, ali kapetanska traka ostaje na tvojoj ruci u našim sjećanjima zauvijek. Svako dijete koje sutra zaigra loptu na nekom igralištu igrat će malo iza tebe, i sanjat će da jednom bude Edin Džeko.
Sutra ćemo te ispratiti glasno, kako i zaslužuješ. I ako nam zadrhti glas, i ako nam se oči napune suzama, znaj da su to suze ljubavi. Ne opraštamo se odtebe, nego ti zahvaljujemo.
Hvala ti, Edine. Hvala ti za sve.
Živio nam, kapetane!
– Abdulah Haznadarević, BONAT.ba
